Vrh Trebevića

Subota 21. februar 2015.godina

Trebević je jedna od mojih najdražih destinacija , kada želim pobjeći od  gradske džungle i napuniti baterije. Nalazi se južno i jugoistočno od Sarajeva i veoma je posjećen tokom čitave godine, pogotovu vikendima, zbog svoje ljepote i blizine gradu. Kod ove planine obožavam  i to što koliko god puta išla uvijek  se pronađe još neka nova staza koju treba istražiti.

Ovaj članak je posvećen pohodu na vrh Trebevića sa članovima planinarskog društva Trebević. U subotu 21.februara oko 10h ujutro nas sedmero  okupili smo se na Brusu i odatle krenuli šumskom stazom ( desno od restorana Brus i Trebević ). Bilo je oko tridesetak centimetara snijega, a staza je bila utabana, ali  na dijelovima malo poleđena. Prvu pauzu smo napravili na izvoru Dobre vode, koji se nalazi otprilike na visini pojave prirodnih vrela. Inače Trebević je bogat mnogobrojnim  planinskim izvorima npr. Studenac pod Bijelom stijenom, Babino vrelo iznad puta Brus- Čeline, te u dolinama oko naselja Dovlići, Stupanj, Studenkovići, Miljevići, Tilave  i dr. Na Dobrim vodama se nalaze ruševine istoimenog planinarskog doma, koji je bio u vlasništvu Pošte.  Lijevo od doma je staza Princeza, koja vodi do vrha Trebevića, a  kako sam saznala od jednog člana PD Trebević,  njime su hodale austrougarske princeze, pa odatle i naziv. Desno od doma smješten je i sam izvor i tu planinari toče vodu za svoj dalji put. Iznad izvora je puteljak, kojim se  preko zapadnog grebena stiže do vrha. Samo nakon par minuta hodanja kroz drveće se počeo nazirati  pogled na Sarajevo, Crepoljsko, Ozren  i  put prema Palama.

Staza se ubrzo spojila sa asflatiranim putem, za koji se skreće otprilike  nakon što se prođe poluobrušena  Bistrik kula i astronomski  opservatorij, te se njime preko Dolova i Studenog brda može doći skroz do Sofa ispod vrha Trebevića, gdje se nalazi i televizijski repetitor. Mi nismo išli ovim  putem već smo  odmah prateći putokaze skrenuli desno i izbili na čistinu. Odatle se pruža predivan pogled na Sarajevsko polje, Bjelašnicu, Visočicu i Treskavicu i tu počinje uspon zapadnim grebenom  do vrha Trebevića (1629 mnv).

Vrijeme je bilo poluoblačno i ne previše hladno, osim što je dok smo se penjali grebenom i na samom vrhu puhao nešto jači i hladniji vjetar. Stoga, kad smo došli na vrh nismo se dugo zadržavali već kratko uživali u pogledu i napravili par zajedničkih  fotografija. Pauzu smo napravili u zavjetrini ispod vrha na početku staze Princeza. Nakon predaha uz kafu i čaj krenuli smo nazad do svoje početne tačke Brus. Na jednom dijelu staze bilo je dosta popadalog drveća, koje nam je zakrčilo put, te smo morali pronaći  drugi put, doduše malo strmiji, ali taman  smo se fino ismijali dok je nas par palo na dupe u snijeg. Ovo je bio moj prvi put da se penjem do vrha  zimi, pa sam uživala u pogledu na jele i borove  okićene snijegom. Bila sam totalno zaboravila da sam zvuk zvona podesila na zavijanje vuka, pa  je mene i još neke, koji smo bili zamišljeni i uživali u ljepoti, trznulo kad je zazvonio tj. počeo zavijati.

Ubrzo smo prošli pored razrušenog i nažalost još uvijek neobnovljenog planinarskog doma “Vaso Miskin Crni”, koji je dobio naziv prema istoimenom učesniku Narodnooslobodilačke borbe i narodnom heroju Jugoslavije. Nalazi se blizu samog vrha Trebevića, na 1526m nadmorske visine, a izgrađen je 1960.godine. Dom je imao  prilično velik  kapacitet od 50 kreveta i pod upravom je PD “Željezničar”. Dalje kad smo nastavili stazom prošli smo pored Vidikovca, na koji nažalost nismo mogli izaći zbog snijega i palog drveća. Inače, do njega vodi putokaz i odavde se pruža prelijep pogled na čitav dio od Sarajeva do  Pala, te Romaniju i Jahorinu. Ubrzo smo sišli i na Dobre Vode, gdje smo napravili kratku pauzu. Do Brusa smo stigli oko 15h, a čitava tura je trajala otprilike 4 i po sata, uključujući pauze i hodanje.

Komentariši

Your email address will not be published.