Prašuma Perućica – Carstvo netaknutke prirode

 

  1. Maj 2015.godine

Napokon mi se ostvarila želja da zavirim u ovo predivno carstvo netaknute prirode, jedno od rijetkih područja prirode u BiH gdje čovjek nema utjecaj, već šuma sama sebe gradi i rekonstruiše po svojim prirodnim zakonima. Ljepota i  specifičnost Perućice otkrivena je 1952. godine, otkada je proglašena strogo zaštićenim područjem, koje smije da se koristi samo za naučne i obrazovne svrhe. Specifičnost ove šume je njena starost od oko 20.000 godina,  kao i drvna masa i visina velikog broja stabala, koja  ponekad premašuje i 50m, a njihova starost i do 300 godina.  Godine 1954. stavljena je pod zaštitu države i proglašena prirodnim rezervatom, a nakon osnivanja nacionalnog parka Sutjeska 1962. godine ulazi u njegov sastav. Ukupna površina čitavog parka je 17.250 ha, od čega Perućica čini 1.390 ha.

prasuma_perucica

Prašuma Perućica

U ovu avanturu sam krenula sa članovima PD Trebević, ukupno nas 27. Okupili smo se u nedjelju ujutro u 7 h u Lukavici na autobuskom stajalištu preko puta tržnog centra Tom, gdje su nas čekala dva kombija i jedno auto, te  započeli naš put prema nacionalnom parku Sutjeska i Dragoš Sedlu.  Išli smo cestom Sarajevo- Trnovo – Foča, s tim da smo malo prije Foče prateći putokaze skrenuli desno na cestu prema  Tjentištu i nacionalnom parku Sutjeska.  Prije Tjentišta smo skrenuli lijevo (manji i teže uočljiv putokaz )  za selo Mrkalji. Tu počinje uspon do Dragoš Sedla (10km), koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1.264 metra. Cesta je na početku asfaltirana, a onda prelazi u makadam i to na nekim dijelovima prilično loš  zbog čega se na ovaj put ne može krenuti sa bilo kojim autom. Nakon kratke vožnje stižemo do rampe na cesti i ulaska u nacionalni park Sutjeska. Tu je uvijek čuvar, koji između ostalog prodaje ulaznice za nacionalni park i pita vas kuda ste krenuli. Laganom vožnjom uz kratke pauze od Sarajeva do Dragoš Sedla stigli smo za 3h.

Na Dragoš Sedlu se nalazi parking prostor, gdje smo ostavili auto i kombije. Odatle se stotinjak metara dugom šumskom stazom dolazi do Vidikovca i prelijepog pogleda na vodopad Skakavac, planine Volujak, Maglić i Zelengoru ili ukoliko se putem nastavi dalje stiže se do Prijevora (8km), Suve Gore (8km), Maglića (10km) i Vučeva (15km).

pogled_na_vodopad_skakavac_s_vidikovca_dragoš_sedlo

Vodopad Skakavac, vidikovac Dragoš Sedlo

Na čelu sa našim iskusnim vodičem Simarom  i predsjednikom društva krenuli smo prema vodopadu Skakavcu, koji se nalazi u srcu Perućice.  Nakon stotinjak metara hodanja putem prema Prijevoru na lijevoj strani  nas je dočekala velika livada iznad koje se uzdiže veličanstvena visoravan Snježnica, jedna od poznatijih visoravni (Prijevor, Vučevo, Rujevac, Mratinjska Gora), koja pripada planini Maglić. Mene je zainteresovao mali kameni amfitetar zarastao u travu, koji se nalazi odmah uz put. Naš vodič Simara  nam je ispričao da su se tu za vrijeme bivše Jugoslavije držali časovi historije. Danas bi se učenici osnovnih i srednjih škola trebali dovoditi upravo ovdje da slušaju o Petoj neprijateljskoj ofanzivi,  poznatoj kao Bitka na Sutjesci, jer su se na širem području današnjeg nacionalnog parka Sutjeska  narodno oslobodilačke jedinice 1943. godine hrabro borile protiv njemačkih okupacionih snaga. Odmah preko puta amfiteatra stepenicama se silazi do spomen obilježja i groba narodnog heroja Nurije Pozderca, prvog potpredsjednika Izvršnog odbora Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), koji je izgubio svoj život na Dragoš Sedlu 1943.godine. Nastavljajući dalje dolazimo do izvora, gdje smo dopunili svoje flaše vodom, a onda konačno  zakoračili na planinarsku stazu, koja vodi do vodopada. Od početka staza je polako krenula nizbrdo i nakon pola sata  hoda  zapitala sam se zašto mi je prijatelj iz društva dok smo se još dogovarali oko polaska u Perućicu više puta naglasio da budem spremna na veoma strmu stazu. I baš u tom trenutku došli smo do ogromne nizbrdice. Osim jednog ravnog dijela staze, gdje smo napravili kratku pauzu, usljedili su dijelovi većih nizbrdica. Najveća strmina je bila kad smo se spuštali malim uskim puteljkom do podnožja ogromne litice. Tu se već osjećao blagi povjetarac, a pri dnu staze se počelo čuti i hučanje vode, koje je postajalo sve glasnije dok na kraju nismo ugledali i veličanstveni vodopad Skakavac. Riječica Perućica ili poznata kao Peručićki potok u samom srcu prašume, na svom srednjem toku zvanom Skakavci, koji se nalazi na oko 2-3 km od ušća u rijeku Sutjesku, stvara ovaj vodopad visine 70-75 metara. Od naše polazne tačke, tj. Dragoš Sedla do Skakavca nam je trebalo otprillike sat i 45 minuta laganog hoda i kraćih pauza.

dragos_sedlo

Dragos Sedlo, Nacionalni park Sutjeska

Nakon sat vremena uživanja i fotkanja krenuli smo istim putem nazad. Na jednom dijelu prolazimo kroz ogromno područje potpuno prekriveno procvijetalim srijemušom ili divljim lukom. To je bio predivan prizor, ali me zato miris luka nije oduševio. Srećom bio je u granicama podnošljivosti, jer smo na ovaj pohod krenuli odmah poslije perioda hladnijih dana, te nije bilo puno sparine. Nazad do Dragoš Sedla smo se uspeli za otprilike 2 -2 i po sata laganog hoda sa kraćim zadržavanjima.

Slijedeće u planu bilo je da se obiđe Vidikovac, do kojeg vodi par stotina metara duga  šumska staza, koja kreće sa parkinga na Dragoš Sedlu. Hodajući kroz šumu prelazimo preko debelih korijenja ogromnih dugogodišnjih stabala, koji izlaze na površinu i međusobno se prepliću čitavim putem do litice, odakle se pruža predivan pogled na kotlinu i okolne planine. S jedne strane vidi se vodopad Skakavac kako se stropoštava u ponor prekriven gustom šumom, a iznad kamene litice planine Volujak, koje su još uvijek na nekim dijelovima pokrivene snijegom. Desno se vidi kanjon rijeke Sutjeske, a iznad njega veličanstvena planina Zelengora. Njen špicasti vrh se zove Planinica (1794), a desni zaobljeni vrh je Uglješin (1852m). Nakon kratkog uživanja u pogledu vraćamo se do parkinga i našeg prevoza.

vidikovac_dragoš_sedlo

Staza prema vidikovcu na Dragoš Sedlu

Oblaci su se polako namicali da bi dok smo se spustili do magistralnog puta počelo grmiti, a kasnije i kiša pljuštati pa je nažalost otpao naš plan odlaska na kafu na Tjentište i nastavka druženja i uživanja u ovom krajoliku. Srećom kiša nije prije pala pa smo mogli uživati u suncu i ljepotama prašume Perućice.  Za otprilike dva sata stižemo u Lukavicu, našu polaznu tačku i  kraj naše avanture.

Za mene je ovo bilo nezaboravno iskustvo i preporučujem svima koji još uvijek nisu da posjete nacionalni park Sutjeska. Ovo područje ima toliko mnogo za ponuditi, od bogatstva netaknute prirode, prašume Perućice i vodopada Skakavac, preko okolnih planina: veličanstvenog Maglića i najvećeg vrha u BiH (2.386m), mistične i divlje Zelengore bogate mnogim jezerima, planine Volujak, koja se nalazi u grančnom području BiH i Crne Gore i od Maglića je odvajena potokom Suha, pa do velikog broja spomenika podignutih u čast partizana, koji su stradali tokom Bitke na Sutjesci.

Na kraju moram da se zahvalim Danetu, predsjedniku PD Trebević,  dragom prijatelju Zoranu i naravno Simari, našem izvrsnom vodiču, bez kojih se ne bi realizovala ova avantura. Hvala što ste mi svojim pričama i odgovaranjem na moja brojna pitanja pomogli u pisanju ovog članka.

 

Komentariši

Your email address will not be published.